Zaboravljanje je nemogućnost nalaženja podataka u dugoročnom pamćenju.

Četiri su osnovna uzroka zaboravljanja:

• gubljenje traga pamćenja s prolaskom vremena (podatak u dugoročnom pamćenju ima svoj živčani/biokemijski zapis koji neupotrebom slabi)
• namjerno zaboravljanje (svih onih sadržaja koji ugrožavaju sliku o sebi)
• retroaktivna interferencija (učenje novih podataka potire rezultate prethodnog učenja ako oni nisu potpuno integrirani u strukturu znanja)
• gubljenje znakova za dosjećanje, tj. putova kojim su novi podaci integrirani u postojeću strukturu znanja

Faktori koji djeluju na učenje, a time i zaboravljanje, odnosno faktori koji djeluju pri kodiranju i pohranjivanju podataka su:

• pažnja (podatak kome je usmjerena pažnja prilikom učenja bit će bolje zapamćen od onog na koji pažnja nje usmjerena)
• ponavljanje (podatak koji je tokom pohranjivanja ponavljan, bit će bolje zapamćen od onog koji nije ponavljan ili uvježbavan)
• efekt razmaka (podaci koji su ponavljani tokom pohranjivanja bit će bolje zapamćeni ako je to ponavljanje provođeno u razmacima)
• vrsta ponavljanja (podatak koji je tokom ponavljanja povezivan s podacima u dugoročnom pamćenju – elaboracijsko ponavljanje – bit će bolje zapamćen od podatka koji se samo reciklirao u radnom pamćenju sa svrhom privremenog održavanja u svijesti)

Zadaci odgoja – razrađeni i konkretizovani ciljevi odgoja. Kada su ciljevi tako konkretizirani da su naznačene i operacije koje će odgajanik moći izvesti nakon neke odgojno–obrazovne aktivnosti, govorimo i o operacionalizaciji zadataka, odnosno o operativnim zadacima.

Znanje – rezultat procesa spoznaje u znanosti ili nastavi. U odgojno-obrazovnom procesu znanje je rezultat ostvarivanja spoznajnih ciljeva i odnosi se na kognitivno područje razvoja ličnosti. U sastav znanja koji određena osoba poznaje i razumije, odnosno koji je usvojila, pripadaju: informacije, pojmovi, pravila, teoreme, formule i sl.