Pamćenje – procesi čuvanja prošlog iskustva i njegovog povezivanja sa sadašnjošću. Utvrđivanje pamćenja zasniva se na mogućnosti obnove zapamćenog gradiva, svejedno u kojim i
pod kojim uslovima. Spada u jednu od najvažnijih saznajnih funkcija, koja je pod znatnim uticajem vjerovanja, osjećanja i htijenja. Razlikuje se dugoročno od kratkoročnog pamćenja. Uobičajeno se pod pamćenjem podrazumijeva samo ono što je zadržano u dužim vremenskim razmacima, dok svi drugi oblici pamćenja zhtijevaju precizniju odredbu.

Spoznajno određeno učenje nerazdvojivo je povezano s pamćenjem – procesom usvajanja, zadržavanja i korištenja podataka – i većina suvremenih autora ga tretira kao prvu fazu procesa pamćenja. Najuspješniji teorijski modeli čovjekova pamćenja (a time i učenja) nastali su okviru spoznajne (kognitivne) psihologije – pristup obrade podataka. Elementi spoznajnog modela učenja i pamćenja obuhvataju sljedeće elemente:

Pedocentrizam – pedagoški koncept koji naglašava individualni aspekt odgoja i obrazovanja, a zapostavlja društveni. Dijete se smatra polazištem u odgoju, a društvo treba mijenjati u skladu sa ljudskim potrebama.

Pismena priprema za sat (plan rada, koncept, nacrt rada,...)služi nastavniku kao pismeno projektiranje nastavnog rada za pojedini nastavni sat. Može biti opširnija i detaljnija ili pak kraća i sažetija. Nastavnik se samostalno priprema za sat. Pripremanje je obavezno i sastavni je dio nastavnikovog rada.

Pismeni radovi i zadaci služe kao osnova za vrednovanje učenika. U obilju vrsta pismenih radova i zadataka koje učenici vrše u pisanoj formi nalaze se i oni najfrekventniji i najprikladniji za procjenu znanja, misaonih i drugih sposobnosti, stvaralačkih mogućnosti, kulture pismenog saopćavanja i sl.

Planiranje je specifična, intelektualna aktivnost kojom čovjek na temelju poznavanja svoje domene rada, snagom intelekta unaprijed projektira djelatnost obzirom na rezultate koje žele postići radom.

Poučavanje – neposredna pedagoška pomoć učenicima u odgojno-obrazovnom procesu. Efikasnost nastave pretpostavlja uspješno poučavanje nastavnika ali se rad u savremenoj školi ne može reducirati samo na poučavanje.

Polimetodizam – prihvatanje više metoda kao osnovice za izvođenje nastavnog rada.

Ponavljanje je tip nastavnog rada gdje se vrši utvrđivanje, produbljivanje i dograđivanje ranije stečenih znanja. Shvata se i kao aktivnost kojoj je glavni cilj sprečavanje zaboravljanja.

Postupnost u nastavi je zahtjev kojim se osigurava postepeno, didaktički optimalno napredovanje u učenju i cjelokupnom usponu znanja, vještina, navika, stvaralačkih i drugih sposobnosti. To je već odavno istican didaktički princip kojim se iskazuje potreba da se u nastavnom radu, pa i u sistemu školovanja uopće, na svojevrstan način gradira težina rada, bez velikih skokova koje učenici prema svojim fizičkim i psihičkim snagama u pojedinoj razvojnoj dobi ne mogu uspješno savladati.

Prakticizam u nastavi – negativizam u nastavi karakterističan po standardnom, šablonskom svakodnevnom radu bez ikakve teorijske osmišljenosti.

Predavačka nastava – predavanjima, odnosno usmjenim izlaganjima, učitelji nastoje sistematizirati neke sadržaje koje učenik treba naučiti ili koji prethode nekim drugim nastavnim aktivnostima. Za uspješno predavanje važno je da učitelj na odgovarajući način najavi cilj, da ne govori predugo (ovisno o cilju i psihofizičkoj zrelosti učenika), da primjenjuje razne tehnike vizualizacije sadržaja (grafoskop, školska ploča, plakati, konkretni predmeti itd.), da se koristi humorom (anegdote, karikature i sl.) da stalno vizuelno kontaktira s auditorijem te da govori glasno i razgovijetno. Predavačka nastava pridonijet će ostvarivanju nastavnih ciljeva samo ukoliko je smisleno ukomponovana i povezana s ostalim nastavnim strategijama.

Predmetno područje  čine relativno posebni dijelovi nastavnog programa, istog predmeta, a izvedeni su na temelju strukture dotične znanosti.

Preferencija nastavnih sadržaja – davanje prednosti nečemu, veća naklonost jednom objektu ili sadržaju u nastavi u odnosu na druge objekte i sadržaje.

Preodgajanje – je posebna vrsta odgajanja koja se primjenjuje kad ljudi s ispoljenim negativnim ponašanjem i ozbiljnim stepenom otuđenosti od društveno prihvaćenih vrijednosti.

Princip primjerenosti zasniva se na spoznaji objektivne zakonitosti, da se dijete postepeno razvija anatomski, fiziološki, psihički, te da nastavni rad na pojedinom stupnju školovanja treba uskladiti s fizičkim i psihičkim snagama učenika pojedine razvojne dobi.

Pripremanje za nastavu je permanentni proces koji se provodi paralelno s nastavnim i njegov je sastavni dio.

Problemska nastava  se zasniva na  iskustvenom učenju. Njen koncept polazi od toga da budućnost nastave ne može biti u tome da se realnost upoznaje posredstvom tuđeg iskustva ili spoznaje, već se uči tako što se angažiraju vlastita ranija iskustva u rješavanju novonastalih situacija. Stvar je u tome da se uči u procesu snalaženja u novim uvjetima, gdje pojedinac mora jasno identificirati problem i njegovim rješenjima doći do novih spoznaja, te novih i nepoznatih repertoara ponašanja. Ono implicira demokratski kontekst i već time predstavlja osnovu na koju će se osim obrazovanja ostvariti i odgoj. U osnovi problemske nastave su: radoznalost, interes i potrebe subjekta.

Produžena nastava se organizira obično na kraju školske godine za učenike koji imaju više slabih ocjena pa im se daju instrukcije da bi popravili uspjeh.

Program je odgojno–obrazovni dokument kojim se preciziraju odgojno-obrazovni zadaci i sadržaji. Donosi se kao državni dokumenat ili kao dokument na nivou škole.

Programirana nastava realizira se na osnovu programa, svaki program je podijeljen na teme, a teme na sekvence, a one na članke. Modeli programiranja:

Projekt metod – didaktički sistem utemeljen poćetkom XX stoljeća u Americi. Osnovni interes i potrebe učenika zadovoljavaju se uz njihov konkretni rad u školskim radionicama, vrtu ili nekom drugom mjestu u prirodi. Učenici uče radeći radnje uz koje se nešto proučava, rješavaju problemi, uvježbavaju neke radnje.