Nastava je kontinuiran odgojno-obrazovni rad polaznika i voditelja zasnovan na društveno verificiranim ciljevima i zadacima, didaktički prilagođenim sadržajima, sredstvima, organizacionim oblicima i prostorno-radnim uslovima. Nastavni rad se rad odvija tokom jedne nastavne godine u kojoj se radi između 175 i 185 nastavnih dana. Učenici i učitelji su glavni subjekti nastavnog procesa i imaju tačno određene uloge. Učiteljeva osnovna uloga je poučavanje a učenikova učenje. Osim toga, učiteljeva je zadaća i odgovornost za stvaranje brojnih nastavnih situacija koje će odgojno djelovati na učenike. Smisao nastave je u osposobljavanju ličnosti za samostalan i stvaralački rad i kulturno-produktivno korištenje slobodnog vremen.
Najčešći oblik školske nastave podrazumijeva rad jednog učitelja sa grupom od dvadeset do trideset učenika. Takvu nastavu nazivamo zajednička nastava. Danas se rijetko organiziju tzv. individualna nastava (jedan učitelj-jedan učenik), osim ako nije riječ o raznim situacijama mentorskog poučavanja. Ako učitelj svakodnevno direktno komunicira i radi sa skupinom učenika, govorimo o (direktnoj) nastavi. U novije vrijeme se sve više uči  uz pomoć suvremenih medija koji omogućuju komuniciranje na daljinu. Zahvaljujući tim medijima, učenici mogu učiti kada žele i gdje žele. Tu je riječ o učenju na daljinu, a ako se radi o sistematičnim organiziranim aktivnostima, govorimo i o nastavi na daljinu. U organizaciji nastave možemo razlikovati osnovne etape: priprema, ostvarenje plana i vrjednovanje procesa i rezultata..Osnovni oblik ostvarivanja nastavnih aktivnosti je nastavni sat u trajanju od 45 minuta ili tzv. blok sat u trajanju od 90 minuta. Međutim, sadržaji i mikroartikulacija tih mikrojedinica mogu biti veoma različiti. Mikroartikulacija sata i sadržaj aktivnosti ovisit će, prije svega, o nastavnim ciljevima, o prijašnjim iskustvima i uzrastu učenica, geografskom položaju škole. Općenito se može uočiti da svaka zajednička aktivnost učenika i učitelja u obliku nastavnog sata ima uvodni, glavni i završni dio, a unutrašnja struktura tih mikrosekvenci zavisit će od nastavnih ciljeva i prirode nastavnih sadržaja. Trajanje tih mikrosevenci i tok aktivnosti svakako treba prepustit i kreativnosti učitelja i učenika jer svako propisivanje vodi u shematizam koji može narušiti osnovne nastavne ciljeve.

Nastava (vrste) – postoje brojne osnove za klasifikaciju nastave. Nastava može imati institucionalno, sadržinsko, funkcionalno, komunikativno, prostorno–radno i metodsko–izvedbeno obilježje klasifikacije. Institucionalno obilježeje čine: “nastava” u predškolskim ustanovama i “malim” školama, osnovnoškolska, srednjoškolska i univerzitetska ili visokoškolska nastava. Sadržinsko: nastava prirodnih, društvenih, lingvističkih, tehničkih, umjetničkih i matematičkih nauka. Funkcionalno: redovna, dopunska, dodatna, produžna i kursna ili seminarska nastava. Komunikativno: direktna, indirektna i nastava na daljinu. Prostorno-radna: učionička, kabinetska ili laboratorijska nastana, nastava u prirodi i nastava u društvenim i kulturnim institucijama. Metodsko–izvedbena: predavačko-informativna, egzemplarna, individualna, programska, problemska i timska nastava.

Nastavna cjelina –čine ju kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira određena središnja tematika, prožeta nekom osnovnom idejom (metodološkom, znanstvenom, ekonomskom,...)

Nastavna jedinica je naziv za nastavnu građu koja se kao sadržajna cjelina obrađuje kontinuirano, bez vremenskih prekida. Veličina, kompozicija i sadržaj jedinice zavise od programa, sposobnosti učenika, sredstava i vremena kojima se raspolaže.

Nastavna pravila su sinteza iskustva i naučnog saznanja o konkretnim pitanjima aktivnosti subjekata nastave i odvijanju edukativne komunikacije. Pravila u svojoj primjeni imaju izuzetaka, ponekad i protivuriječnosti, te ih valja sagledavati dijalektički i elastično primjenjivati, kako ne bi postali okamenjeni i nedovoljno efikasni usmjerivači nastavnog rada.

Nastavna situacija je svaka situacija u nastavi u okviru kojeg djeluje određeni objektivni i subjektivni faktori i mjere, usmjereni na sticaje znanja, vještina i navika. Nastavnu situaciju karakterizira izvjesna zaokupljenost i cjelovitost, u tom smislu što je determinirana određenim ciljem i zadatkom koji treba postići.

Nastavna sredstva su dio materijalne osnove rada pomoću kojih se ostvaruju opći konkretni zadaci nastave. Ona su čvrsto povezana sa objektima nastave jer se u njima primjenjuju i omogućuju uspješniji rad polaznika i voditelja.

Nastavna tehnika – vještina primjene i korištenja didaktičke teorije (metoda, principa, sredstava, organizacije ) i izvođenja nastavne prakse.

Nastavna tehnologija –osmišljena sinteza programa, postupaka i sredstava, zasnovana na rezultatima znanosti koje proučavaju nastavni proces, a usmjerena je na racionalizaciju, optimiranje i objektiviranje tog procesa.

Nastavna tema je zaokupljena cjelina nastavnog gradiva, koja se, zavisno od obima gradiva i od uzrasta učenika, može obraditina jednom ili više nastavnih časova.

Nastavne metode su naučno i praktično provjereni načini efikasne komunikacije subjekata nastave u procesu ovladavanja znanjima, vještinama i navikama, buđenju i optimalnom razvoju stvaralačkih sposobnosti i drugih pozitivnih svojstava ličnosti. Metode dijelimo na: metod usmenog izlaganja; nastavnog razgovora; rada s tekstom; pisanih radova; ilustracije i demonstracije i metod laboratorijskih i praktičnih radova.

Nastavni izvori su dio materijalne i fizičke osnove rada pomoću kojih se ostvaruju opći i konkretni zadaci nastave. Nastavnik je izvor spoznaje, ali nije sredstvo.

Nastavni oblici su organizacione forme nastavnog rada. Najcešće se pominju frontalni, grupni, individualni i individualizirani oblik.

Nastavni plan  je dokument kojim se određuju nastavni predmeti, redoslijed njihove obrade po razredima, godištima ili drugim vremenskim cjelinama, broj sedmičnih časova za svaki nastavni predmet, kao i ukupno vremensko opterećenje u sedmici.

Nastavni principi su razvojno–historijske kategorije koje služe regulisanju koncepcija i tokova nastavnog rada. Principa ima veoma mnogo, a neki od njih su: očiglednost, sistematičnost i postupnost, aktivnost, vježbanje itd.)

Nastavni proces je multidimenzionalni sistem didaktičkih postupaka i komunikacija kojima se ostvaruju cilj i zadaci nastave, a može biti ostvaren direktno ili indirektno.

Nastavni program je dokument trajnije vrijednosti kojim  se određuju konkretniji sadržinski okviri nastavnih predmeta zastupljenih u nastavnom planu i daju osnovna didaktičk –metodička uputstva.

Nastavni rad  je sistem djelatnosti koje se primjenjuju u nastavi. Glavni nosioci nastavnog rada su nastavnik i učenik. Nastavni rad po namjeni ima pripremni karakter (pripremanje učenika za život i rad), a po organizaciji je binarnog karaktera (u njemu učestvuju i stručnjaci kao organizatori i učenici, kao aktivni saradnici).

Nastavni razgovor je jedna od verbalnih metoda kojom se pomoću pitanja i odgovora odvija nastavni proces i ostvaruju odgojno–obrazovni ciljevi nastave.

Nastavni sadržaji su obrazovno dobro, u najširem smislu cjelokupno ljudsko generacijsko iskustvo što ga valja prenijeti na generacije koje dolaze i u tom ih procesu osposobljavati za dalje bogaćenje te zalihe iskustava. Podrazumijevaju didaktičko–metodičko oblikovanje i transponovanje.

Nastavni standardi su kriteriji koji se ustanovljuju i upotrebljavaju za procjenjivanje nivoa školskih programa i evaluaciju stepena i kvaliteta učeničkih postignuća u nastavi i učenju.

Nastavnik je stručno i pedagoško-psihološki osposobljena osoba, koja se  direktno bavi nastavnim radom.

Navike –čestim ponavljanjem i vježbanjem, stečena sposobnost da se u određenoj situaciji neka osoba ponaša uvijek na isti način. U tim situacijama neka radnja se obično izvodi bez razmišljanja, automatski. Navike se odnose na područje psihomotornog razvoja ličnosti.

New Jersey-plan je specijalni program vaspitanja vizuelno hendikepirane djece, načinjen u New Jerseyu, neinternatski tip vaspitnog rada, pri čemu su učenici na osnovu analize pojedinačnih slučajeva uključeni u redovni sistem javnog obrazovanja.

Nova škola – izraz kojim su na početku XX stoljeća označavani zajedničkim imenom brojni reformski pokreti u pedagogiji koji nastoje prevladati nedostatke  stare škole. Njih karakterizira napuštanje krutih nastavnih planova i programa, naglašen pedocentriza, didaktički formalizam, odnosno funkcionalizam, aktivniji položaj učenika te samodisciplina.