Kampanjsko učenje je neredovno i nesistematsko učenje; učenje na brzinu. Uzroci kampanjskog učenja: nedovoljna provjeravanja, motiviranost učenika, nezainteresiranost, formiran stav učenika da se do pozitivne ocjene može lahko doći, odsustvo radnih navika, preokupacija pojedinih učenika ličnim problemima. Faktori mogu biti i obiteljske prilike, neplansko prelaženje gradiva od strane nastavnika, nesistematsko utvrđivanje znanja, neredovna kontrola domaćih zadataka, zapostavljanje pojedinih učenika, preopterećenost učenika gradivom. Posljedice su:praznine u znanju, površnost i nesistematičnost.

Katehetska nastava – ovaj oblik nastave se konstituira u uvjetima izrazito autoritativno–direktivnog shvatanja odgoja, nastavno poučavanje i učenje nije prvenstveno orijentisano na čovjeka kao pojedinca, već na upoznavanje Božijih zakona, institucionalnih dogmi, vječne istine. Ova vrsta nastave predstavlja konzistentan sistem tačno određenih pitanja i odgovora datih u nekom logičkom slijedu. Pri tome pojedinac gubi individualnost i pretvara se u stroj koji pamti.

Kazne u odgoju sredstvo pedagoškog uticaja koje se primjenjuje kada odgajanik prekrši norme društvenog ponašanja ili ne izvrši opravdano postavljeni zahtjev odgajatelja.

Klasično obrazovanje je obrazovanje kome se glavna pažnja poklanja upoznavanju antičke kulture, učenju latinskog i grčkog jezika, književnosti i historije.

Klasifikacija učenika je sistem vrednovanja učeničkog rada u školi u obliku ocjenjivanja učeničkog napretka i vladanja specijalnim oznakama koje su u tu svrhu ustanovljene. Postoje različiti sistemi klasifikacije, a u školi su najrasprostranjenije: numerički sistem, sistem bodovanja. Cilj klasifikacije je da se učeniku poslije kraćeg ili dužeg perioda njegovog rada u školi saopći sud o njegovom napretku, a također i roditelju učenika.

Kombinovana odjeljenja su takva odjeljenja u kojima istodobno i u istoj učionici radi jedan učitelj sa dva ili više razreda. Koliko će razreda biti u odjeljenju zavisi  uglavnom od broja učenika. Postoje različite kombinacije:
1.da se kombinuju bliži razredi ( I,II,II,IV );
2.da se kombinuju dalji razredi ( I,IV );
3.da se kombinuju dva susjedna ( II,III );
4.da se kombinuju naizmjenično prvi i treći, odnosno drugi i četvrti.

Komparativna metoda u pedagogiji j e termin koji se u metodološkoj literaturi ponekad upotrebljava u značenju posebne naučne metode u pedagogiji, kojoj je cilj proučavanje pojedinih pedagoških pojava uporedno u više zemalja.

Kompleksna nastava – sistem u nastavi utemeljen u bivšem Sovjetskom Savezu 1923.godine. Protagonisti ovog sistema bili su Krupska, Lunačarski, Blonski i drugi, a osnovne su mu karakteristike ukidanje predmetne nastave i četrdesetpetominutnog nastavnog sata. Umjesto predmeta iz životnih i proizvodnih područja, birani su određeni kompleksi koji su obrađivani s gledišta prirode, rada i društvenih odnosa. Taj sistem napušten je 1932.godine.

Komunikacija – interakcija neke osobe s drugom osobom ili jedne osobe sa neživim izvorom radi prenošenje informacije. Elementi komunikacijskog procesa su: pošiljalac, primalac i sadržaj. Komunikolozi, također, među elemente komunikacije, spominju i feedback.

Komunikaciju možemo posmatrati kao čovjekovu dimenziju, a ne jednu od mnogih mogućnosti čovjekovih djelatnosti. Dok je moguće, naprimjer, ne jesti, ne hodati, ne graditi, čovjeku je nemoguće nekomunicirati. Ljudsko biće je biće komunikacije; svako djelo, svaki pokret uvijek izražava odnos prema nekom značenju. Ljudska komunikacija složena je pojava: to je proces u kojem međusobno učestvuju različiti subjekti. Ne izmjenjuju se poruke, nego se šalju i primaju nizovi znakova koji su shvatljivi, povezani na uobičajen način uz određena značenja, prema dogovorenim (naučenim) pravilima. Nesiguran ishod procesa komunikacije određen je i činjenicom što nikada nije u opticaju samo jedna poruka. Čovjek saopćava drugom čovjeku istovremeno različitim kanalima, upotrebljavajući različite kodove. Općenito je poruka popraćena uputama za dekodifikaciju poruke (metakomunikacija): tako da se može dogoditi da se riječima izražava poštovanje, a bojom glasa da se to opovrgava. Tokom komunikacijskog procesa moguće je javljanje različitih grešaka ili poteškoća u primanju informacije, koje se nazivaju buka, šum ili redundacija u komunikacijskom kanalu. U razmatranju odnosa komunikacije i učenja, treba imati u vidu sljedeće karakteristike komunikacije:

Koncentracija nastave – sistem pokušaja da se prevladaju nedostaci predmetnog sistema. Ideja koncentracije nastave potiče od Zillera (19. stoljeće), a u realizaciji je poprimila različite oblike. Tako su poznati pokušaji koncentracije osnovnih sadržaja učenja oko osnovnog predmeta, ili su predmeti grupisani po srodnosti. Ponekad su život i ljudski rad bili središte oko kojeg se grupišu osnovni nastavni sadržaji.

Konfabulacija je pojava da lice, mlado ili odraslo, ono što nije dobro upamtilo ili je zaboravilo u svojim usmenim ili pismenim iskazima, ispunjava izmišljenim stvarima.

„Korektivna nastava“ predstavlja rad nastavnika na ispravljanju grešaka u učenju.

Korelacija u nastavi –najšire i najopćenitije značenje korelacije odnosi se na uzajamnost, povezanost ili zavisnost odnosno činjenicu da su dvije stvari ili varijable tako povezane da je promjena u jednoj praćena odgovarajućim ili paralelnim pojavama u drugoj.

Kurikulum –latinska riječ curriculum općenito znači «hod» (zapravo, «tok») kroz pouku/ obuku. Taj hod, tok odvija se prema određenom planu i prema određenom programu. Kurikulum je pedagoški pojam koji obuhvata definirane ciljeve i sadržaje učenja, metode, situacije i strategije, te naučne evaluacije. Ponekad se ovim izrazom misli samo na nastavni plan i program.  

Sredinom 60-ih riječ se počinje primjenjivati u Njemačkoj za označavanje novog (operacionaliziranog) nastavnog plana i programa. Razvoj kurikuluma 70-ih godina bio je velika nada u znanstveno planiranu, društveno utemeljenu i praktički provedivu nastavu.
U američkoj pedagoškoj terminologiji pojam „curriculum” sadržajno pokriva približno ono što u evropskoj literaturi označava izraz didaktika. Kurikulum se može definisati i kao obimno planiranje, organizacija i provjeravanje procesa rada i djelovanja s obzirom na odgovarajuće detaljne ciljeve, sadržajne elemente, organizaciju te kontrolu postignuća prema globalno postavljenim ciljevima i prema pretpostavkama za odvijanje procesa.