Dalton – plan je didaktički sistem, globalna nastavna strategija koju je utemeljila Helen Parkhurst 1920. godine u američkom gradu Daltonu. Za tu je strategiju karakterističan individualni samostalni rad učenika, ukidanje frontalne nastave i kolektivnog rada razreda. Učenikov individualni rad usmjerava se pisanim radnim nalozima. Ovaj plan pruža mogućnost da, zavisno od sposobnosti, učenici biraju između više niova težine zadataka u nastavi, pri čemu oni sami određuju kojim će tempom raditi. Sa svakim učenikom posebno se ugovara šta će i kako raditi, za što dobiva pisane upute za samostalno učenje. Postoje mjesečni i sedmični zadaci, a novi se zadaci dobivaju tek nakon završetka prethodno preuzetih. Zato učenici mogu mnogo brže napredovati iz jednih nastavnih predmeta u odnosu na druge pa razredi organizirani prema dobi djece nisu više svrhoviti za svladavanje većine nastavnih predmeta. Učenici rade u posebnim radnim prostorima, a predmetni nastavnici ih prate i pomažu im u samostalnom svladavanju nastavnih zadataka.

Dedukcija je oblik misaonog zaključivanja o pojedinostima na osnovu općenitosti ili generalizacija. To je primjena općeg na posebno i pojedinačno koje pripada općemu. U metodici se dedukcija naziva još konkretizacija jer se spoznate općenitosti konkretiziraju pojedinačnim primjerima.

Demonstracija u nastavi pokazivanje u nastavi svega onoga što se može doživjeti perceptivno, a to su: statički realiteti, dinamički realiteti, aktivnosti. Demonstriranje je nužno popraćeno promatranjem u nastavi, a mora biti stručno organizirano i rukovođeno.

Determinizam –općenito se odnosi na tezu prema kojoj sva zbivanja i u prirodi i u društvu, pa čak i ona psihička, podliježu zakonima, odnosno, potpuno su određena njihovim uzrocima (vidi: Vrednovanje u nastavi).

Didaktička digresija – smišljeno sračunato odstupanje, privremeno kratko odstupanje od teme izlaganja, u cilju osvježenja nastavnog procesa pri uočenoj pojavi umanjene sposobnosti praćenja izlaganja od strane većeg broja slušalaca, učesnika nastavnog procesa usljed izlaganja.

Didaktički dogmatizam – usvajanje znanja u procesu učenja i nastave bez provjeravanja njihove naučne istinitosti i objektivnosti, bez razumijevanja suštine.

Didaktički funkcionalizam – izdvajanje i apsolutiziranje važnosti razvijanja sposobnosti u odgojno–obrazovnom procesu. Time se u drugi plan stavlja ili potpuno zanemaruje ostvarivanje drugih pedagoških ciljeva. Zbog naziva “formalni zadaci” ponekad se govori o didaktičkom formalizmu.

Didaktički materijalizam – prenaglašavanje važnosti sticanja znanja zasnovanog na zapamćivanju činjenica u odgojno–obrazovnom procesu, a zanemarivanje ostalih pedagoških ciljeva i aspekata razvoja ličnosti.

Didaktički principi – razvojno historijske kategorije koje služe reguliranju koncepcije i tokova nastavnog rada.

Didaktički sistemi – strukturalno i funkcionalno ujedinjeni elementi odgojno–obrazovnog procesa koji u datoj historijskoj epohi imaju neka originalna obilježja  npr. razredno-predmetono-časovni sistem, Montessori sistem i sl.  Katkad se izrazom sistem označavaju i globalne strategije rada u nastavi npr. problemska nastava. Didaktički sistemi su obično predmetom znanstvenog opisa, objašnjenje i predviđanja, a međusobno se razlikuju po uređenosti odnosa među glavnim subjektima i faktorima nastave.

Didaktika – (grč. didasko=poučavam, didaskein= poučavati) znanstvena disciplina koja istražuje zakonitosti odgojno–obrazovnog procesa. Rezultati didaktičkih istraživanja su didaktičke teorije, sistemi, principi, prvila, hipoteze, znanstvena objašnjenja itd. Razlikujemo opći dio, koji se bavi antropološko–psihološkim i socijalno–kulturnim pretpostavkama i posljedicama odgojno–obrazovnog procesa i posebni dio koji se bavi ciljevima i zadacima, sadržajima i aktivnostima, oblicima, strategijama, komunikacijom, ekologijom i medijima te odgojno–obrazovnom klimom.

Pojam didaktika kao i sama znanost koja je određena tim pojmom pojavili su se u Evropi. U Americi se taj pojam nije udomaćio, već se tamo javljaju drugi pojmovi koji sadržajno pokrivaju ono što u Evropi označavamo izrazom didaktika. Didaktički sadržaji u američkoj stručnoj literaturi obuhvaćeni su pojmovima nastavna tehnologija, obrazovna tehnologija i kurikulum (engl. Instructional technology, educational technology, curriculum). Prema učenju njemački didaktičara, didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa. Didaktika se ne može svesti samo na tradicionalni pojam nastave jer postoje i drugi oblici organiziranog odgoja i obrazovanja. Nastavu čine zajednički rad učitelja i učenika, pa su osnovne etape organizacije toga rada dogovor, ostvarenje dogovorenog (planiranog) te zajedničko vrjednovanje ostvarenoga. Raznovrsni znanstveni, umjetnički i tehnološki sadržaji i pripadajuće aktivnosti omogućuju zadovoljavanje razvojnih potreba učenika uz primjerenu odgojno-obrazovnu komunikaciju i primjereno nastavno i školsko ozračje. Kroz organizovane odgojno-obrazovne aktivnosti škola treba zadovoljiti spoznajne, doživljajne i psihomotoričke interese. Važna zadaća savremene didaktike je definiranje kriterija za izbor odgovarajućih medija, strategija i mjesta za raznovrsne aktivnosti učenika. Za didaktiku Gudjons kaže da je "analiza i planiranje procesa podučavanja i učenja putem nastave, te stoga nije neposredno djelovanje, već teorija" (Gudjons, 1992:8). Ona je i "kritika određene prakse, te stoga nije samo teorija, već i promišljanje te prakse i odgovornost za nju" (isto:8).

Didaktika (eksperimentalna) – naučna pedagoška disciplina koja eksplorativno (istraživački) proučava zakonitosti odgoja i obrazovanja u nastavi. Intencija eksperimentalne didaktike je kontrolirano usavršavanje nastavnog rada u skladu sa pedagoškom stvarnošću i dinamikom razvoja društva u cjelini. Za realizaciju navedenih ambicija eksperimentalna didaktika bi trebalo da, pored standardne didaktičke teorije, posebnu pažnju posveti vezi sa ostalim naukama, inovacijama u nastavi i taksonomiji didaktičkih oblasti, tema i termina.

Didaktika (kibernetička) – kibernetičko–informacijska teorija koja pod pretpostavkom datih ciljeva primjenjuje kibernetičke pojmove i metode na planiranje nastave. Postupak izobrazbe shvata se kao regulacijski krug u kojem se najprije imenuje nastavni cilj (treba – vrijednost). Kao upravljač pojavljuje se poučavatelj koji slijedi određenu nastavnu strategiju kako bi postigao nastavni cilj. Mjera upravljanja je adresat na kojeg djeluju remeteće veličine (unutarnje i spoljnje). Njegove se reakcije mjere senzorima (to su kontrole znanja), te se, naposlijetku, kao jest–vrijednost upoređuju s treba – vrijednost.

Didaktika (kritičko–komunikativna) – didaktičko stajalište u čijem su središtu aksiomi komunikacije te moguće smetnje (Rainer Winkel). Želi se bolje razumjeti složena praksa školskog djelovanja s obzirom na smetnje što se javljaju u procesu nastave.

Didaktika (kritičko–konstruktivna) – didaktički model Wolfganga Klafkija čija je središnja kategorija pojam obrazovanja. Klafki razumije vezu učenja i poučavanja kao interakcijski proces, u kojem onaj ko uči uz potporu učitelja pretežno samostalno usvaja spoznaje i stječe sposobnost za suočavanje sa svojom historijsko–društvenom zbiljom. Takvo učenje mora biti u srži otkrivajućeg, odnosno razotkrivajućeg i smislenog, razumijevajućeg poučavanja, u koje su umetnuti oblici vježbanja, ponavljanja itd. Nastava pak mora – prema spomenutim pretpostavkama – biti diskurzivno pripravljena i planirana, tj. mora doći do suplaniranja nastave s učenicima, do zajedničke kritike nastave, do nastave orijentirane na učenike.

Didaktika (orijentirana na cilj učenja) – znanstvenoteorijski temelj ovog modela je bihejviorizam. Odnos ovog modela spram kritičkog kurikulumskog istraživanja pribavio mu je i oznaku “kurikulumska didaktika”, a vezuje se uz ime Christine Mőller. Ovdje se radi o komponentama kurikulumskog pristupa što je u vezi s pragmatičnim i kratkoročnim nastavnim planiranjem. Kurikulumska didaktika polazi od toga da je tačno postavljanje ciljeva bitan element, te da se uspjeh provjerava samo na temelju tako određenih ciljeva.

Didaktika (zakoni i zakonitosti) – zakoni u didaktici su dio zakonitosti kao šireg okvira javljanja određenih pravilnosti, tendencija, normi, generalizacija. Otuda je nužno vršiti distinkciju među ova dva često upotrebljiva izraza i pojma, jer je riječ zakonitosti poprimila šire značenje od zakona, iako je njen osnov zakon.

Diferencijacija – razdvajanje, razlikovanje, nastajanje razlika, račšlanjivanje jedinstvenog na razno i različito, pa i raslojavanje.

Diferencijacija nastave – pretežno organizaciona mjera koja demokratski usmjerava učenike prema njihovim specifičnim međusobnim razlikama, u povremene ili stalne , homogene ili heterogene nastavne grupe. Takvu nastavnu diferencijaciju uslovljavaju veće ekonomske odgojno–obrazovne potrebe, demokratizacija i humanizacija društvenih odnosa, zahtjevi za većom kreativnošću škole.

Dinamika odgojno–obrazovnog procesa – odgojno–obrazovni proces se u određnom vremenu i prostoru događa, pa ga treba posmatrati kao zbivanje   (događanje). Ta se dinamika obično prikazuje u etapama odgojno–obrazovnog procesa te subjektima koji u tom procesu aktivno učestvuju.

Dociranje (lat. docere-obučavati, poučavati); je učenje drugog, držanje predavanja, upućivanje, predavanje. Danas: pretjerano poučavanje, nedovoljno razumljivo, loše predavanje, opterećeni učenici izrazima i frazama.

Dodatna nastava –namijenjena je učenicima koji pokazuju veći interes za proučavanje određenih znanstvenih područja. Oni ovu nastavu pohađaju nakon što izvrše obaveze u redovnoj nastavi. Organizira se u sklopu pojedinih nastavnih predmeta.

Dogmatizam u nastavi je način mišljenja zasnovan na poznavanju pojmova i formula (dogmi), neovisno o razvoju nauke i prakse računa se o konkretnim okolnostima mjesta i vremena.