"Odgoj je sijanje covještva. Mjesto da se kao odgajatelji mucimo i žalostimo cupanjem korova s djece, mogli bismo svakodnevno divno osvježiti svoje zvanje mirisanjem krasnog cvijeca u tim istim dušama. U svojoj odgojnoj praksi uvijek sam odgajanika gledao u dva primjerka; u primjerku prisutnog djeteta i u primjerku buduceg covjeka. Govoriti u jeziku prvoga i biti kasnije u stanju izdržati ocjenu i kritiku drugoga, u tome se sastoji vještina i bit odgojitelja. Odgoj je medusobni dodir. To je susret dviju duša, starije, zrelije i naprednije duše, s mladom i još nerazvijenom dušom. Odgojna uloga se iscrpljuje tek "na terenu". To je najteža, ali i najveca uloga. Svaki trud uložen izvan tog odnosa donosi, doduše, velike koristi odgojnoj stvari, ali sve su to ipak drugorazrednosti, sve to dolazi od onih mladih duša u drugom izdanju, izblijedeno i ohladeno. Živu i toplu rijec ne može nitko i nicim zamijeniti. Gdje nema cestog, prisnog i toplog odnosa odgajatelj - odgajanik, tu nema ni odgoja." - J. Jurjevic